ZAGREB - 2.04.2009

Akademsko pozorište ¨Branko Krsmunoviæ¨ ove je godine gostovalo na festivalu Test!9+10 festivalu sa svojom predstavom ¨Zašto Balkan nije sexy¨? koju je napisao Goran Stefanovski i jedino Akademskom pozorištu ¨Branko Krsmanoviæ¨ dao autorska prava. Predstava je toliko dobro prihvaæena na festivalu da je, na zahtjev publike, imala još jednu izvedbu dan poslije. Njihov umjetnièki ravnatelj Vladimir Cvejiæ veæ je drugu godinu gost festivala i ima samo jednu namjeru, vraèati se ponovo i ponovo.

* U ponedjeljak je prvi put izvedena predstava ¨Zašto Balkan nije sexy¨? Kako ste zadovoljni?

- Odlièno, nemam što drugo za reæi. Ljudima se toliko svidjela da su tražili još jednu izvedbu, to sve govori. Drago nam je da su takve reakcije. Nadamo se da æe takva reakcija biti i 8.04.2009 kad u sklopu našeg festivala izvodimo predstavu na kojoj æe osobno biti i Goran Strefanovski, autor teksta i jako nas zanima njegova reakcija. Što više jer je predstava svojevrsna monodrama gdje svi likovi igraju Gorana Stefanovskog koji prièa svoju prièu pa æu mu, vjerojatno, biti neobièno gledati sebe u ¨drugaèijem¨ izdanju na sceni.

  * Koliko dugo postoji kazalište i koji mu je glavni princip rada?

- Akademsko pozorište ¨Branko Krsmanoviæ¨ je osnovano  1922. godine, a osnovali su ga studenti Beogradskog sveuèilišta. kao ideju kazališta koji æe imati stalni repertoar i u èijem su ansamblu iskljuèivo studenti. To je glavni uvjet i kazalište kao takvo ima kontinuirani program otkad je osnovano pa do dana današnjeg. Bilo je tijekom postojanja kazališta i zabrana izvoðenja predstava. Toènije, sedam naših predstava bilo je zabranjeno. Najviše zbog tematike koju tadašnja politika nije podupirala. I danas, pošto obraðujemo vrlo aktualne teme, znam biti suoèeni s pokušajem cenzure, no u ovo vrijeme to znaèi samo dobra reklama.

* Na koji naèin formirate ansambl?

- Dva su uvjeta. Prvi, kao što sam veæ i rekao, jest to da ste student. Ili Beogradskog sveuèilišta ili bilo kojeg sveuèilišta diljem svijeta. A drugi da proðete audiciju. Nju organiziramo svake godine krajem listopada ili poèetkom studenog kad formiramo novu klasu. I od stotinjak prijavljenih, u ansambl primamo oko dvadesetak ljudi. No, tijekom godine, što zbog neimanja vremena ili želje, na klasi ostane šest do sedam glumaca tako da nam cijeli ansambl broji oko tridesetak ljudi. I želim samo napomenuti kako svi naši polaznici igraju predstave. Neki više, neki manje, ali svi igraju.

  * Primaju li èlanovi ansambla honorar za predstave?

- Ne, jedino ja primam plaèu. Situacija u Srbiji, što se tièe kulture i vladinog ulaganja u kulturu nije pohvalna. I profesionalna kazališta, koju su financirana od strane ministarstva, jedva sklapaju kraj s krajem, a kamoli mi koji se financiramo samo prodajom karata i nešto vrlo sitne pomoæi ministarstva. Ta sredstva nam taman pokriju produkciju predstava. Zato èlanovi ansambla i jesu studenti. Svima njima je želja upisati Fakultet dramske umjetnosti i otiæi u profesionalne ¨vode¨. I svake godine državna akademija primi tri do èetiri polaznika našeg ansambla, što na glumu, režiju ili dramaturgiju.

* Jeste li i Vi bili polaznik Akademskog pozorišta ¨Branko Krsmanoviæ¨ prije nego li ste upisali Fakultet dramskim umjetnosti?

- Da, i to par godina. Prije studija glume sam se malo ¨muvao¨ po Beogradu, mijenjao fakultete i tom sam periodu bio èlan ansambla. Ali ne samo ja, mnogo profesionalnih srpskih glumaca i glumica bili su èlanovi ansambala. Poput Radeta Ðuriæina, Miodraga Radovanoviæa, Olivera Markoviæa, Mièe Tomiæa i tako dalje. Kazališta ima vrlo dugu povijest, zato i je cijenjeno i prepoznato kao kvalitetno kazalište.

  * I za kraj, koji je sljedeæi projekt u pripremi?

- Baš radimo na djelu ¨Obešene muze¨, Ðorða Milosavljeviæa, koji je izrazio veliku želju da to djelo igra naše kazalište. Predstava u samom poèetku procesa stvaranja, tako da se premijera još ne zna. Trenutno sam je na repertoaru osam predstava i s tim brojem pokrivamo 80 izvedenih predstava po sezoni. Puno radimo, iako èlanovi ne uspijevaju živjeti od toga, jako uživaju jer su jednostavno veliki zaljubljenici u kazalište i glumu. I to je najvažnije, ljubav, a kasnije æe s vremenom sve doæi na svoje.